Pregled urologa

Šta je urologija?

Urologija je hirurška specijalnost koja se bavi lečenjem stanja urinarnog trakta muškaraca i žena i muških reproduktivnih organa.

Ljudi specijalizovani za oblast urologije nazivaju se urolozi, zdravstveni radnici koji su obučeni da dijagnostikuju, otkrivaju i leče ovu grupu poremećaja i bolesti.

Poremećaje koje mogu lečiti urolozi uključuju one koji uključuju bubrege, uretere (cevi koje povezuju bubrege sa bešikom), nadbubrežne žlezde, bešiku i uretru (cev koja izbacuje urin iz tela iz bešike). Kod muškaraca, urolog takođe može da leči stanja testisa, epididimisa, semenovoda, semenskih vezikula, prostate i penisa. Oblast urologije uključuje medicinsko lečenje stanja kao što su infekcija urinarnog trakta i povećanje prostate do hirurškog lečenja stanja kao što su rak bešike, rak prostate, kamen u bubregu i stresna inkontinencija.

Kako izgleda pregled kod urologa?

Pregled kod urologa obično uključuje sledeće korake:

  1. Razgovor s lekarom: Imaćete temeljan razgovor sa urologom. Tokom ovog razgovora, urolog će vas upitati o vašim simptomima, prethodnim medicinskim intervencijama, istoriji bolesti  i porodičnoj anamnezi. Ovo je ključno za postavljanje osnove za dalji pregled i dijagnozu.
  2. Fizički pregled: Nakon razgovora, urolog će obaviti fizički pregled. To uključuje pažljivo pipanje urološke regije vrhovima prstiju kako bi utvrdio fizičko stanje i eventualne abnormalnosti.
  3. Dijagnostički testovi: Na osnovu rezultata razgovora i fizičkog pregleda, urolog može preporučiti dodatne dijagnostičke testove. To može uključivati laboratorijske analize, kao što su krvne pretrage i analiza urina, radiološke preglede kao što je ultrazvuk ili druge specifične testove u zavisnosti od simptoma i sumnji.
  4. Postavljanje dijagnoze: Na osnovu svih prikupljenih informacija i rezultata testiranja, lekar će postaviti tačnu dijagnozu. Ova dijagnoza je ključna za razumevanje vašeg zdravstvenog stanja i određivanje daljeg plana lečenja ili terapije.
  5. Preporuke i terapija: Na kraju pregleda, lekar će vam pružiti preporuke i predložiti odgovarajući tretman ili terapiju. To može uključivati promene u načinu života, lekove, hirurške procedure ili druge terapeutske opcije, u zavisnosti od dijagnoze.

Važno je da budete otvoreni i iskreni tokom pregleda, deljenjem svih relevantnih informacija sa lekarom kako bi vam pružio najbolju moguću brigu i tretman.

Simptomi uroloških bolesti

Ukoliko primetite bilo koji od sledećih simptoma, obavezno se konsultujte sa svojim lekarom. Ovi simptomi uključuju:

  • Prisustvo krvi u urinu
  • Bol tokom mokrenja
  • Učestalo osećanje potrebe za mokrenjem
  • Urinarnu retenciju (nemogućnost mokrenja)
  • Smanjeni mlaz urina
  • Problemi sa kontrolom mokraće ili curenjem
  • Bol u donjem stomaku
  • Ponavljajuće infekcije urinarnog trakta
  • Sterilitet kod muškaraca
  • Erektilnu disfunkciju (impotenciju)
  • Palpabilnu masu u testisu (prisustvo čvora ili kvržice u testisu).

Koje urološke bolesti postoje?

Urološke bolesti, koje su često prisutne, uključuju:

  • Prostatitis, inflamacija prostate, čini jednu od tri najčešće dijagnostikovane muške patologije i pogađa otprilike 15% muškaraca između 30 i 50 godina starosti.
  • Adenoma prostate, poznata i kao benigna hiperplazija prostate (BHP), karakteriše se povećanjem benignog tumora u prostati, postepeno utičući na kvalitet života pacijenata.
  • Karcinom prostate, onkološki oblik karakterisan rastom tumora u prostati, predstavlja jedan od najčešćih tipova raka među muškom populacijom.
  • Neplodnost, kao poremećaj reproduktivne funkcije, može rezultirati nemogućnošću začeća, često kao posledica prethodnih uroloških bolesti.
  • Seksualna disfunkcija obuhvata poteškoće u četiri ključne muške seksualne funkcije: libido, erekcija, ejakulacija i orgazam. Poremećaji u ovim funkcijama mogu proisteći iz fizioloških, psiholoških ili somatskih poremećaja.
  • Varikokela, stanje karakterisano proširenjem vena testisa i spermatične vrpce, može biti nasledno ili rezultat konstantnog krvnog pritiska u venama.

Polno prenosive urološke bolesti

Polno prenosive bolesti obuhvataju inflamatorne i infektivne urološke bolesti koje se prenose tokom seksualnog odnosa. Poznato je više od trideset takvih bolesti, a njihova opasnost leži u činjenici da se često odvijaju neprimetno, otežavajući dijagnozu i lečenje. Ove bolesti mogu se podeliti u virusne, protozoalne, bakterijske, gljivične i parazitske infekcije.

Neke od najčešće polno prenosive bolesti su:

  • Gonoreju, zaraznu bolest koja izaziva akutnu gnojnu upalu uretre i oštećenje sluzokože genitourinarnog sistema. Šansa za prenos od zaraženog pacijenta je oko 50%.
  • HIV, virus humane imunodeficijencije, prenosivi virus koji narušava imuni sistem, izazivajući ozbiljne zarazne bolesti i potencijalno fatalne posledice.
  • Hlamidiju, čestu zaraznu bolest koja pogađa spoljašnje genitalije, bešiku i uretru. Često se dijagnostikuje kod seksualno aktivnih muškaraca od 20 do 35 godina i obično se lako leči.
  • Sifilis, ozbiljnu zaraznu bolest genitourinarnog sistema koja, ukoliko se ne leči na vreme, može izazvati oštećenja celog tela. Obično zahvata mlade ljude između 20 i 30 godina i može se razvijati asimptomatski tokom nekoliko godina.

Mnoge polno prenosive urološke bolesti mogu dugo ostati bez simptoma, često prolazi nekoliko meseci ili godina pre nego što se pojave prvi znakovi. Svaka od njih ima svoju karakterističnu simptomatologiju, ali postoje i opšti simptomi koji ukazuju na moguću bolest:

  • Osip na genitalnom području
  • Oticanje i crvenilo genitalija
  • Konstantni svrab genitalija
  • Bol različite intenziteta i trajanja
  • Povećani limfni čvorovi sa bolom pri palpaciji
  • Neprijatan genitalni miris
  • Osećaj nelagodnosti tokom seksualnog odnosa
  • Bolno i učestalo mokrenje.

Vrste uroloških procedura

Postoji mnogo razloga da posetite urologa. Kada posetite urologa, oni mogu da izvrše razne urološke procedure za dijagnozu i lečenje uroloških stanja.

  1. Vazektomija. Ovo je uobičajena urološka procedura koju dobijaju mnogi muškarci.

Vazektomija je hirurška procedura koja se koristi za trajnu plodnost kod muškaraca. Tokom postupka, lekar prekida dovod sperme u semenu tečnost tako što će preseći i zapečatiti semenovod, koji nosi spermu iz testisa. To je ambulantna procedura koja traje samo 10-30 minuta.

  1. Preokret vazektomije. Ako muškarac koji je imao vazektomiju odluči da želi ponovo da pokuša da bude otac dece, može se izvršiti preokret vazektomije. Međutim, poništavanje vazektomije nije garancija da muškarac može začeti dete. Određeni faktori su neophodni da bi preokret bio uspešan. Mikrohirurške tehnike se koriste za popravku vas deferensa.
  2. Cistoskopija. Cistoskopija je urološka procedura koja omogućava urologu da pregleda sluznicu bešike i uretre. Instrument koji se zove cistoskop se ubacuje u uretru i vodi do bešike. Cistoskop obuhvata produženu, tanku cev opremljenu svetlom i kamerom na njenom kraju. Ova procedura se obično koristi za dijagnozu i lečenje stanja bešike. Takođe se može koristiti za dijagnozu uvećane prostate.
  3. Prostate Procedure. Urolozi mogu da sprovode brojne procedure za dijagnozu i lečenje stanja prostate. Ovi uključuju:
  • Biopsija prostate: Postupak za uklanjanje uzoraka tkiva iz prostate za ispitivanje u laboratoriji.
  • UroLift: Procedura koja se izvodi u ordinaciji za lečenje blagog do umerenog povećanja prostate.
  • Transuretralna ablacija iglom (TUNA): Procedura koja koristi radiofrekventnu ablaciju za smanjenje tkiva prostate koje se pritiska u uretru i izaziva simptome urina.
  • Transuretralna resekcija prostate (TURP): Minimalno invazivna procedura koja koristi poseban instrument nazvan resektoskop za obrezivanje i zaptivanje tkiva prostate kada je prostata uvećana i izaziva poteškoće u mokrenju.
  • Transuretralna incizija prostate (TUIP): Postupak koji se koristi za lečenje benigne hiperplazije prostate (BPH). Mali endoskop se ubacuje kroz uretru i specijalni instrumenti stvaraju male otvore na vratu bešike gde se spaja sa prostatom. Ovo otvara urinarni kanal tako da urin može da prođe.
  1. Ureteroskopiju. Ureteroskopija je procedura koja se koristi za dijagnozu i lečenje kamena u bubregu. Poseban instrument koji se zove ureteroskop (duga, tanka cev sa svetlom i kamerom) vodi se kroz uretru i bešiku i uz mokraćovod do mesta gde se nalazi kamen u bubregu. Sitni kamenčići se mogu ukloniti celi, dok veće kamenje treba razbiti. Postupak koji se koristi za razbijanje kamenja naziva se litotripsija.
  2. Litotripsija. Litotripsija je urološka procedura koja koristi udarne talase ili laser da razbije kamenje u bubrezima, bešici ili ureteru. Laserski ili udarni talasi razbijaju velike kamenje kako bi mogli da prođu kroz urinarni sistem.
  3. Orhiopeksija. Orhiopeksija je hirurška procedura koja se izvodi za popravku nespuštenog testisa. Tokom postupka, testis se pomera iz predela stomaka ili prepona u skrotum. Zatim se pričvršćuje za skrotum „šivom za lepljenje“.
  4. Plikacija penisa. Plikacija penisa je hirurška urološka procedura koja se koristi za lečenje zakrivljenosti penisa uzrokovane Pejronijevom bolešću. Reč je o ambulantnoj proceduri u kojoj se postavljaju trajni šavovi na suprotnoj strani od ožiljka koji uzrokuje zakrivljenost.
  5. Penilni implantati i proteze. Penilni implantati ili proteze su uređaji postavljeni unutar penisa kako bi muškarcima sa erektilnom disfunkcijom (ED) omogućili da dobiju erekciju. Ovi uređaji se obično preporučuju samo nakon što drugi tretmani ED ne uspeju. Na primer, proteza za penis može se preporučiti muškarcima sa teškom Pejronijevom bolešću koji ne mogu da postignu erekciju zbog zakrivljenosti penisa.
  6. Obrezivanje muškaraca. Obrezivanje je hirurška procedura u kojoj se uklanja koža koja pokriva vrh penisa (prepucij). To je procedura koja se obično izvodi na novorođenim dečacima na različitim mestima širom sveta.

Saveti za poboljšanje opšteg urološkog zdravlja

Kao i svaka druga patologija, mnoge urološke bolesti je uvek lakše sprečiti nego lečiti. Da biste to uradili, preporučuje se da se pridržavate nekih preventivnih mera:

  • Pravovremena dijagnoza i lečenje svih zaraznih bolesti koje se javljaju u telu, posebno upale grla, sinusitisa, zaraznih bolesti gastrointestinalnog trakta i polno prenosivih infekcija
  • Pravilno poštovanje pravila lične higijene genitalija
  • Nošenje posteljine od prirodnih materijala (pamuk, svila), što smanjuje rizik od iritacije kože
  • Izbegavanje prekomernog rada, stresa i hipotermije
  • Usklađenost sa pravilima i higijenom seksualnog života
  • Poseta urologu najmanje dva puta godišnje radi rutinskog pregleda
  • Pravilna i zdrava ishrana, koja treba da sadrži namirnice poput mesa, ribe, jaja, povrća, voća, začinskog bilja i orašastih plodova. Istovremeno, treba isključiti prženu i masnu hranu, smanjiti unos soli
  • Redovne šetnje na svežem vazduhu i vežbanje
  • Zdrav način života, što znači potpuno odbijanje alkohola i pušenja
  • Pravilan režim pijenja vode: pijte najmanje dva litra vode dnevno.